Blokade u eurointegracijama nisu specifične samo za Makedoniju

Dugotrajni politički spor između Sjeverne Makedonije i Bugarske nastavlja utjecati na proces pristupanja te zemlje Europskoj uniji. Ovaj spor, koji se tiče makedonskog jezika, nacionalnog identiteta, tumačenja zajedničke povijesti i prava osoba koje se u Bugarskoj izjašnjavaju kao Makedonci, predstavlja značajnu prepreku na putu Sjeverne Makedonije ka članstvu u EU-u.

Prema vijesti objavljenoj na portalu Meta.mk, kronološka analiza aktualnih i djelomično zaboravljenih političkih procesa u Europi pokazuje da su zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u nailazile na brojne sporove i blokade, s kojima se suočavaju i danas. Iako je većina tih sporova riješena diplomatskim putem, postoje i određeni 'zamrznuti slučajevi' u kojima u skorije vrijeme nije zabilježen vidljiv napredak.

Dvije zemlje su 2017. godine potpisale Ugovor o prijateljstvu, dobrosusjedskim odnosima i suradnji, kojim je predviđeno osnivanje zajedničke komisije za povijesna pitanja i suradnja. Međutim, 2020. godine Bugarska je blokirala napredak Sjeverne Makedonije u otvaranju pristupnih pregovora zbog neriješenih pitanja vezanih uz povijest, jezik i provedbu ugovora. Godine 2022. prihvaćen je okvir poznat kao 'francuski prijedlog' za pregovore s EU-om, prema kojem su ustavne promjene radi uključivanja Bugara u Ustav postavljene kao preduvjet za prelazak u sljedeću fazu procesa. I 2026. godine ustavne promjene ostaju glavna prepreka za službeno otvaranje sljedeće faze pregovora. Vlada na čelu s VMRO-DPMNE-om traži garancije za nastavak procesa.

Ako se prisjetimo Prespanskog sporazuma koji je Sjeverna Makedonija 2018. godine potpisala s Grčkom, čime je nakon desetljeća spora otvoren put za ulazak zemlje u NATO, nameće se pitanje jesu li takvi međudržavni sporovi 'privilegirana' povijest europskih integracija te zemlje. Kronološka analiza pokazuje da su zemlje kandidatkinje za EU nailazile na brojne primjere sporova i blokada.

Ovo je važan tjedan za proširenje EU-a. Očekuje se da će Albanija 13. listopada zatvoriti još jedno poglavlje u pristupnim pregovorima, dok je planirano da Moldavija i Ukrajina započnu pregovore za 17 poglavlja. To će, nakon što je prevladana prethodna blokada početka koju je nametnula Mađarska, povećati ukupan broj otvorenih poglavlja s 24 na 33.

U tom kontekstu, situacija Crne Gore je uočljiva. Zemlja ulazi u kritičnu fazu s ciljem da postane 28. članica EU-a do 2028. godine. Međutim, moguća veto Hrvatske zbog nekoliko sporova baca sjenu na europske integracije Crne Gore. Crna Gora je 12. listopada zatvorila pregovore u tri poglavlja, čime je ukupan broj zatvorenih poglavlja dosegao 21 od 33. Očekuje se zatvaranje još četiri poglavlja u ovom mjesecu.

Neriješena bilateralna pitanja s Hrvatskom obuhvaćaju politiku prometa. To se odnosi na pravo prometnih tvrtki iz jedne zemlje EU-a da pružaju usluge u drugoj zemlji. Hrvatska strana izražava zabrinutost da bi jeftiniji crnogorski kamiondžije ugrozili poslove hrvatskih konkurenata, kao i zbog načina rada crnogorske pomorske agencije. Također, postoje povijesna pitanja koja spadaju u okvir Poglavlja 31, koje se fokusira na vanjsku politiku.

Pregovori o zatvaranju Poglavlja 31 za Crnu Goru još nisu započeli. Hrvatski zahtjevi uključuju rješavanje problema nastalih iz ratova 1990-ih. Ti problemi se odnose na bazen 'Zoran Gopčević' u crnogorskom gradu Kotoru. Hrvatska traži promjenu naziva objekta jer je Gopčević bio čuvar u logoru Morinj tijekom sukoba devedesetih, gdje je mučeno stotine hrvatskih zatvorenika.

Također, sporno je vlasništvo nad jedrenjakom 'Jadran' izgrađenim 1933. godine. Brod je najduže bio stacioniran u hrvatskom gradu Splitu, ali se 1991. godine nalazio u Crnoj Gori i tamo je ostao do danas. Hrvatska traži povrat broda, dok Crna Gora tvrdi da mu je činjenica da se nalazio na njezinom teritoriju tijekom raspada Jugoslavije dala pravo na zakonsko vlasništvo.

Granični spor oko Piranskog zaljeva između Slovenije i Hrvatske trajao je relativno kratko. Slovenija je blokirala Hrvatsku 10 mjeseci, od prosinca 2008. do rujna 2009. Nakon raspada Jugoslavije, dvije zemlje su imale spor oko utvrđivanja granice u Piranskom zaljevu. Slovenija, članica EU-a od 2004., nastojala je osigurati izravan koridor do međunarodnih voda. U prosincu 2008. iskoristila je pravo veta kako bi spriječila otvaranje i zatvaranje mnogih pregovaračkih poglavlja za Hrvatsku, čime je de facto zamrznula njezin napredak u procesu pristupanja.

Blokada je okončana potpisivanjem Bledskog sporazuma, kojim su se dvije zemlje obvezale da granični spor iznesu pred međunarodni arbitražni sud. Taj sporazum omogućio je uspješan ulazak Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine.

Ranije je Italija blokirala Sloveniju, prvu bivšu jugoslavensku republiku koja je ušla u EU, zbog spora o vlasničkim pravima 'esula' koji je trajao oko dvije godine, od 1994. do 1996. Nakon prekrajanja granica nakon Drugog svjetskog rata, tisuće etničkih Talijana (poznatih kao esuli ili prognanici) pobjeglo je ili je protjerano s poluotoka Istre i iz Dalmacije, a imovina im je oduzeta. Početkom 90-ih, Italija je tražila od neovisne Slovenije da promijeni Ustav i zakone o vlasništvu kako bi ti talijanski prognanici mogli ponovno kupiti svoju nekadašnju nekretninu.

Godine 1994. Italija je iskoristila veto tijekom prvog mandata vlade premijera Silvia Berlusconija, čime je spriječila potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Slovenije i EU-a, de facto zamrzavši početak procesa integracija. Spor je riješen 1996. godine 'Španjolskim sporazumom', uz posredovanje tijekom španjolskog predsjedanja Vijećem EU-a. Slovenija je pristala postupno otvoriti tržište nekretnina za sve građane EU-a (uključujući talijanske prognanike), čime je veto povučen. Slovenija je konačno ušla u EU 2004. godine.

Blokada Grčke prema Albaniji u predmetu 'Beleri' trajala je od kraja 2023. do sredine 2024. Ovaj predmet nije klasični teritorijalni spor, već sukob oko pravosuđa, izborne demokracije, prava manjina i utjecaja bilateralnih odnosa na europske integracije.

Izvor: Meta.mk