Kako klimatska kriza utiče na javno zdravlje u Turskoj?
Doc. dr. Melike Yavuz sa Univerziteta Kocaeli istakla je da se uticaj klimatske krize ne ograničava samo na direktne zdravstvene posljedice, već obuhvata i uslove rada te životni standard.

Doc. dr. Melike Yavuz sa Univerziteta Kocaeli naglasila je da bi tokom turskog predsjedavanja COP31, napuštanje fosilnih goriva i jačanje zdravstvenih sistema protiv klimatske krize trebalo da budu među prioritetnim temama. Prema riječima Yavuz, odnos između klime i zdravlja mora biti snažnije tretiran u međunarodnim pregovorima.
Prema izvještaju objavljenom na Euronewsu, klimatska kriza utiče na ljudsko zdravlje u mnogim oblastima, od ekstremnih vrućina i zagađenja vazduha do zaraznih bolesti, mentalnog zdravlja te pristupa zdravoj hrani i čistoj vodi. Yavuz je za Euronews navela da uticaji klimatskih promjena na zdravlje nisu ograničeni samo na direktne rezultate; promjene u temperaturi i režimima padavina utiču na okruženje u kojem ljudi žive, kao i na ekonomske i socijalne uslove koji određuju zdravlje.
Jedan od najuočljivijih uticaja danas su zdravstveni problemi povezani sa ekstremnim vrućinama. Porast temperature može pogoršati kardiovaskularne i respiratorne bolesti te dovesti do prijevremenih smrti. Podaci za Tursku iz izvještaja Lancet Countdown za 2025. godinu ukazuju na ozbiljnost situacije. Prema izvještaju, u Turskoj se godišnje zabilježi prosječno 33,6 dana toplotnih talasa, od čega se oko 81 odsto može pripisati klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim faktorom. Takođe, procjenjuje se gubitak od oko 643 miliona radnih sati zbog ekstremnih vrućina.
Yavuz je istakla da ovi podaci pokazuju kako klimatska kriza nije ograničena samo na direktne zdravstvene efekte, već utiče i na uslove rada i izvore prihoda ljudi. Poplave, požari i druge ekstremne vremenske nepogode, pored direktnih gubitaka života, uzrokuju poremećaje u zdravstvenim uslugama, pogoršanje uslova stanovanja i prisilno raseljavanje stanovništva. Procjenjivanje uticaja klimatske krize samo kroz ove direktne rezultate je nepotpuno; međusobno povezani i složeni lanci uticaja prenose teret klimatske krize daleko izvan bolesti i smrtnih slučajeva vidljivih na prvi pogled.
Klimatske promjene utiču i na zarazne bolesti te mentalno zdravlje. Kako toplotni talasi postaju češći, dugotrajniji i intenzivniji, određeni zdravstveni rizici se mogu pojaviti u geografskim područjima ili periodima godine u kojima ranije nisu bili prisutni. Zarazne bolesti su jedan od važnih primjera ove promjene; promjene u temperaturi i režimima padavina utiču na staništa prenosilaca bolesti, poput komaraca i krpelja. Ipak, Yavuz naglašava da klimatski uslovi nisu jedini odlučujući faktor, već se u obzir moraju uzeti i urbanizacija, kretanje stanovništva, životni uslovi i kapaciteti zdravstvenih sistema.
Uticaj klimatske krize na mentalno zdravlje takođe predstavlja sve veći teret. Trauma uzrokovana katastrofama poput poplava ili požara ne nestaje nakon završetka same nepogode. Gubitak domova, izvora prihoda ili okruženja u kojem ljudi žive može dovesti do dugotrajnih mentalnih i socijalnih problema. Neizvjesnost i anksioznost u vezi sa budućnošću klimatske krize postaju sve značajniji, posebno među mladima. Slika sa kojom ćemo se suočiti u budućnosti neće se sastojati samo od više bolesti i smrti; kako se distribucija zdravstvenih problema bude mijenjala, različiti rizici će se pojavljivati istovremeno, a zdravstveni sistemi će se morati boriti sa sve složenijim izazovima.
Sigurnost hrane i vode takođe je dio javnog zdravlja. Klimatske promjene utiču na sigurnost hrane i vode kako kroz količinu i kvalitet resursa, tako i kroz pristup ljudi tim resursima. Porast temperatura, suše i promjenjivi režimi padavina negativno utiču na poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, zdravstvene posljedice ovoga nisu ograničene samo na smanjenje proizvodnje. Odraz gubitaka u poljoprivredi na cijene hrane može ograničiti mogućnosti adekvatne i zdrave ishrane, posebno za domaćinstva sa niskim primanjima. Ljudi mogu biti primorani da se okrenu jeftinijoj hrani niske nutritivne vrijednosti, što može produbiti probleme pothranjenosti i neuravnotežene ishrane. Slični rizici postoje i u pogledu vodnih resursa; dok suše smanjuju količinu dostupne vode, poplave mogu dovesti do zagađenja izvora vode i povećanja broja bolesti koje se prenose vodom. Problem pristupa vodi nije povezan samo sa vodom za piće; on obuhvata mnoge oblasti koje direktno utiču na zdravlje, kao što su lična higijena, sanitacija i proizvodnja hrane.
Yavuz je navela da sigurnost hrane i vode ne treba posmatrati samo kao pitanje politike zaštite životne sredine ili poljoprivrede. Pristup zdravoj hrani i sigurnoj vodi, uz uticaje klimatske krize, postaje sve važnije pitanje javnog zdravlja i ključna determinanta zdravlja.
Napuštanje fosilnih goriva je ujedno i zdravstvena politika. Zagađenje vazduha i upotreba fosilnih goriva imaju značajne posljedice kako za klimatske promjene, tako i za javno zdravlje. Prema riječima Yavuz, nije moguće odvojeno posmatrati energetsku i zdravstvenu politiku. Jedan od najvažnijih izvora emisija gasova staklene bašte koji uzrokuju klimatske promjene je upotreba fosilnih goriva. Sagorijevanje uglja, nafte i prirodnog gasa takođe je među glavnim izvorima zagađivača vazduha koji imaju ozbiljne posljedice po ljudsko zdravlje. Stoga, upotreba fosilnih goriva produbljuje klimatsku krizu i šteti ljudskom zdravlju putem zagađenja vazduha. Napuštanje fosilnih goriva, pored dugoročnog doprinosa ograničavanju klimatskih promjena, može donijeti zdravstvene dobiti u kraćem roku smanjenjem zagađenja vazduha. Posebno je važno napuštanje uglja radi smanjenja prijevremenih smrti povezanih sa zagađenjem vazduha i mnogih zdravstvenih problema kao što su kardiovaskularne i respiratorne bolesti.
Izvor: Euronews Türkçe Balkanlar
Ova vijest je prevedena s turskog originala uz pomoć umjetne inteligencije. Pročitajte original na turskom






